Pogled iz naše učionice nije više isti. Nema ptica u krošnjama, nema hlada u učionicama, nema mirisa borova, nema šuštanja i igre vjetra u grančicama. Hvala im što su nam darovali sve ove prirodne i lijepe trenutke!

Sada su ustuknuli pred strojevima i jednom našom velikom željom - sportska dvorana počela se graditi. Trenutno kroz prozor vidimo lijepi zagorski brijeg, imamo svjetla , a imamo i strojeve svaki dan pod prozorima.

Stvorili su oni već podosta veliku rupu u zagorskoj zemljici koju odvoze na travnato igralište iza Vatrogasnog doma. Tamo će pomoći nastajanju novog zemljanog terena.

A mi to svaki dan pomno pratimo kroz prozore i uživamo u pomisli kako bi drugu školsku godinu već trebali imati nastavu u dvorani. Bumo videli!

Opet je priroda ustuknula pred tehnikom, ali ovaj puta u korist našoj djeci i mjestu.

Dobro je!

pedagogica Ljubica