Predstava je počela tako da su  djeca bila u sirotištu i nisu znala što bi se tog jutra igrala i kako bi se zabavili. Zapravo, pošto su bili u sirotištu, nisu imali igračaka te im je  izvor igre bilo glumiti neku priču.

Zajedno su se dogovorili da će glumiti priču o dječaku Iveku i psu Cvileku koju Marija nije znala, a ona je glumila Iveka.

U predstavi je Ivek bio dječak koji nije imao roditelja niti kakve druge rodbine, tj. bio je posve sam. No iako je bio sam, nije se predavao, niti je prosio da ga netko primi, već je on sam  k sebi primio napuštenog psa Cvileka s koji je onda lutao tražeći dom.

Jednog dana je susreo tri dječaka. S njima se igrao pa su se ta tri dječaka posvađala. Pomirio ih je tata jednog  od njih. Na kraju su izmislili nešto fantastično.

To  je bilo da  će Ivek biti svaki dan kod drugog tate i mame u selu te će tako  imati  trideset roditelja  svaki mjesec. Svi su se s tim složili.

 Predstava je na kraju svega nosila i jednu vrlo važnu i poučnu poruku koja glasi:

NIJEDNO DIJETE NE BI SMJELO BITI SAMO.

Nakon predstave malo smo prošetali Varaždinom i posjetili varaždinsko groblje koje je jedno od najljepših u Evropi te krenuli nazad u naš mali  Brestovec.

      Pomno pratimo...

  Glumci na sceni...

 Varaždin