Ne, ovo nije poziv na edukaciju programiranja u Scratch-u. Ovo je priča o učenicima koji su otišli daleko dalje sa programskim jezikom Scratch nego se to radi u osnovnoj školi po redovnom programu.
Sve je počelo s lekcijom „Potražite me u labirintu“ koja se nalazi u udžbeniku informatike za četvrti razred osnovne škole. Cilj lekcije je bio da su učenici morali sami nacrtati labirint kojim će se lik kretati od početka do kraja. Kad lik stigne do cilja labirinta obično se susreće s nekim drugim likom i tu igrica stane. Naši učenici su otišli korak dalje. Sami su pronašli da se na Scratch platformi može puno više od izrade jednostavnih programa. Otkrili su da si mogu otvoriti korisnički račun, da mogu isprobavati i gledati tuđi kod. Gledanjem tuđeg koda naučili su da mogu stvoriti ne jedan labirint nego više njih. Tako je nastala igrica Maze Game koja ima 16 razina. Kako je tekao razvoj same računalne igre reći će nam sam autor, Vilim Gulija, učenik 4.a razreda osnovne škole.
Vilime, kako si otkrio Scratch?
U drugom polugodištu trećeg razreda. Slučajno sam pogledao susjedov laptop na kojem je bio uključen Scratch. To me dosta zainteresiralo da počinjem istraživati dalje. Otkrio sam da si mogu otvoriti korisnički račun na Scratch-u i da mogu raditi svoje računalne igre.
Što te potaknulo da ideš istraživati dalje od zadanog gradiva?
Svaki put na satu kada smo imali Scratch ili kad sam si ga sam otvorio sam dobio ideju za proširenjem projekta.
Kako to da si se baš odlučio za labirint, a ne neku drugu računalnu igru?
Kada smo imali lekciju „Potraži me u labirintu“ na nastavi dobio sam ideju da mogu napraviti više razina. To mi je djelovalo kao najjednostavniji početak od kud mogu krenuti i samo graditi dalje. Naravno, mogu isprobati raditi i druge igrice, ali ovo mi se činilo kao dobar početak.
Ti si autor te računalne igre, ali vidim da su ti se priključili i ostali učenici. Na koji način su se uključili i kako ti pomažu?
U izradu i poboljšanje same računalne igre su mi se počeli priključivati moji školski prijatelji jedan po jedan. Prvo su ju pokušali odigrati, a nakon toga su se počeli igrati s računalnim kodom i oni sami.
Za kraj, što bi htio poručiti drugim učenicima kao motivaciju? Trebaju li se bojati programiranja?
Nipošto se ne trebaju bojati programiranja. Mislim da je to jako lijepo iskustvo u životu. Kada krenu stvarati projekte, igrice i sl. mislim da će se i dalje zainteresirati i da će im se svidjeti i da će možda nastaviti u tom smjeru. Ako i ne nastave, barem imaju jedno iskustvo više.
Autori članka: Vilim Gulija, 4.a i Jasna Benčić, učiteljica informatike
