Kakav je to osjećaj!  13 000 ljudi navija za naše sportaše, dobro se zabavljamo i radosni smo...

Iako u utakmici broj 2 u Areni Zagreb nismo doživjeli pobjedu naših "medvjeda"  bili smo dio jedne velike priredbe . Momčad iz Beča klizala je savršeno, dodavali su se precizno i stvarno se vidjelo da igraju bolje i lakše od naše momčadi. Istina, imaju naši igrači za svoju igru i opravdane razloge (ozljede, izostanak nekih igrača). Ali, baš je bilo posebno dobro, zar ne?

Puno pozitivne energije koju tijekom ciijelog susreta donose bubnjari - navijači iz sektora B. Puno ljudi, puno svjetla, puno svega dobroga... Otpočetka utakmice nešto mi je nedostajalo: nije bilo komentatora! A onda sam se sjetila da njega mogu čuti samo na TV-u!

I počela sam gledati utakmicu, a ne čekati komentatora.  Od samog ulaska igrača -uz vatrene baklje, maskote -medvjede koji zabavljaju publiku, brzu igru, odmore u kojima smo razgledavali Arenu i tamanili kokice ,pa do zadnjeg sučevog zvižduka -vrijeme je brzo prošlo.

Neki su kupili majice, neki su "izgubili ulaznicu", neki su se potrudili pribaviti trube za navijanje, neki su se družili s roditeljima i rodbinom, a neki s prijateljima i prijateljicama.

Puno zabavnije i ljepše nego sjedenje u fotelji ili ispred ekrana. Znam da je i vama bilo lijepo: vidjela sam nekoliko stotina fotografija na fejsu!

Idemo dalje: u srijedu nas čekaju tenisači. Još jedan dobar dan . Ne toliko dinamičan, ali drugačiji. I opet ću nešto naučiti, nešto novo doživjeti...

Život je lijep! Idemo zajedno u život.

Srdačan pozdrav od pedagogice