Osnovna škola
Stjepana Radića
Brestovec Orehovički
49221 BEDEKOVČINA
OIB: 34947430654
os-s.radica@kr.t-com.hr
e-Dnevnik za učitelje
e-Dnevnik za učenike
TELEVIZIJA SRCE ZAGORJA
RADIO SRCE ZAGORJA
« Ožujak 2028 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
V I Z I J A
Naša je škola
OAZA zajedništva,
nepresušni IZVOR znanja
i KAMEN TEMELJAC
uspješne budućnosti naših dionika:
učenika, učitelja, roditelja i lokalne zajednice.
M I S I J A
Prepoznajemo,
podržavamo i razvijamo
POTENCIJAL svakog dionika,
kroz kvalitetno PERSONALIZIRANO
i TIMSKO-SURADNIČKO učenje i poučavanje
u SIGURNOM, POTICAJNOM I KREATIVNOM
ambijentu naše škole.
Rođen u zagorskom selu Orehovica, općina Bedekovčina 23. kolovoza 1919. kao najstariji sin uz tri sestre, od sredine predodređen za svećeničko zvanje, školovanje je nastavio u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, koju napušta tik pred maturu 1936. zauvijek očaran kazalištem pridružuje se putujućim trupama R. Marića i D. Životića s kojima je obišao cijelu ondašnju Jugoslaviju, a svoja iskustva opisao je u 1981. objavljenoj „Kronici putujućeg glumca“.
Svoja sjećanja i dogodovštine iz drugog svjetskog rata uobličio je u knjizi „Glumčeva ratna zapamćenja“. 1942. prvo stalno zaposlenje dobiva u Hrvatskom državnom kazalištu u Banja Luci, 1944. pridružuje se Centralnoj pozorišnoj grupi ZAVNOBIH-a, a prve tri poslijeratne godine član je sarajevskog Narodnog pozorišta.
Od 1948. do umirovljenja 1977. Lj. Galic je glumac i redatelj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u kojem je i ostvario svoje kreacije karakternog glumca klasičnog i suvremenog repertoara, od kojih ističemo: Polonije („Hamlet“), Petar Dunja („San ivanjske noći“), Fabriczy Glembay („Gospoda Glembajevi“), Cicerone („Aretej“), Pripovjedač („Balade Petrice Kerempuha“), Bokčilo („Dundo Maroje“), dr Diafoirus („Umišljeni bolesnik“), Orgon („Tartuffe“), dr Dionisio Genosi („Henrik IV“), Kuligin („Tri sestre“), Piščik („Višnjik“) i zadnja 1993. ženska uloga sluškinje u „Svoji smo, dogovorit ćemo se“!. Kao redatelj postavio je na sceni HNK-a „Nedorasle“, „Mandragolu“, „Mećavu“, „Bez trećega“, „Svoga tela gospodar“ (za koju je primio Sterijinu nagradu). Mnogo je snimao za radio, televiziju („Tena“, „Kuda idu divlje svinje“, „Mejaši“, „Gruntovčani“, „Kapelski kresovi“…), upečatljive su epizode u prvim poslijeratnim filmovima (Pjevalica u „Bakonja fra Brne“, Glumac u „Ciguli Miguli“); predavao je glumu na ADU, a kao izvorni kajkavac često je lektorirao, nesebično je potpomagao kazališni amaterizam diljem Hrvatske, te često bio članom raznoraznih ocjenjivačkih sudova.
Učestalo je nastupao u Krapini i Zelini recitirajući kajkavsku poeziju.Dobitnik je nagrade za životno djelo od strane Hrvatskog društva dramskih umjetnika 1990.
Ljudevit Galic usnuo je u zoru 04. siječnja 2007. u Rijeci; svojom nenametljivošću i mudrošću, te bezrezervnom spremnošću na pomoć ne praveći nikada razliku u generacijama ni „staležima“ i dosljednošću svojim ciljevima, mnogima je bio uzorom života ispunjenog do zadnjeg daha, a nadasve bavljenjem kazališnim pozivom.
Izvor: http://gfuk.hr/o-festivalu/povijest/